Iz grada u selo

Hoću prvenstveno da mi odgovore ljudi koji su prešli iz grada u selo,a mogu i ljudi koji su živeli nekada u selu...

Pitanje je kako navići na život u selu,ljude koji te čim udju u kuću pitaju "Znaš ko je umro"??

33 god sam živela u gradu,poslednje 3 sam u selu, 6,7km od grada,tako da nije baš neka zatucana selendra ali ne volim to zabadanje nosa u tudje živote ,ima toga i u gradu ali mnogo manje...Jednostavno taj mentalitet ljudi mi uopšte ne odgovara..

Juče odem u prodavnicu kad će radnica:"Eto,jesi čula,komšija Sveta uhapšen" Naravno da sam cula,10 ljudi me to pitalo,ali što me to zanima?!

Ni sa kim se ne družim,ne pijem kafu jer ne bih baš da mi započinje jutro informacijom ko je umro ili uhapšen ili koga žena vara...

Kako se navići na te ljude,kako da počnem malo više da se družim sa bilo kim, poludeću sama, muž od 8-18h radi,non stop sam u kući,pokušala sam nekim mladjim komšinicama da naglasim da me tračevi ne zanimaju,ona mi kaže:"E da znaš da si u pravu",posle 5 min "E jesi čula..."

Nisam ja sad neka gradjanka niti se foliram nešto,već bih stvarno volela da se više družim,vreme bi mi bar brže prolazilo,ali ne mogu te priče,ogovaranja nikako...

Za one koji će prvo pitati što ne radim negde ili nešto-imam malu bebu,a u kući je sve na svom mestu, stoku nemam,čak sam naučila i da cepam drva ako mi zafali i,ljudi, što to oslobadja,probajte 😂