Crkvena pravila vs Hriscanstvo
Crkvena pravila o samoubistvu deluju u sukobu sa osnovnim hrišćanskim učenjem jer postavljaju ograničenja na Božju milost.
- Bog sve prašta, ali Crkva postavlja izuzetak
Ako Bog može oprostiti svaki greh onome ko se pokaje, zašto Crkva odbija da se moli za dušu samoubice? Samoubistvo često dolazi iz očaja, patnje ili duševne bolesti – upravo onoga što bi Bog trebalo da razume.
- Smrt nije kraj, ali Crkva se ponaša kao da jeste
Hrišćanstvo uči da život ne prestaje smrću, već da duša nastavlja da živi. Ako je tako, zašto se ne dozvoljava molitva koja bi pomogla toj duši, bez obzira na način smrti?
- Grešnik koji se pokaje dobija oproštaj, ali samoubica nema tu šansu
Ako neko počini zločin, ali se pokaje, Crkva mu daje priliku za oproštaj. Ali ako neko izvrši samoubistvo u trenutku slabosti i možda se u poslednjem trenutku pokaje, Crkva ne priznaje tu mogućnost jer nema ko da svedoči o tome.
- Porodica nije kriva, ali ostaje bez utehe
Crkva kaže da ne odbacuje porodice onih koji su se ubili, ali odbija da im pruži osnovnu utehu kroz molitvu. Zar nije uloga vere da pruži podršku u najtežim trenucima?
Ako Bog razume sve i Njegova milost nema granice, zašto pravila Crkve deluju kao da ipak imaju granice?
Da li crkvena pravila uopste imaju smisla ili su samo WTF?